filmskifan

"Adaptacija na mrak je proces prilagodbe na gledanje u sumraku ili
potpunom mraku."

Sad kad sam se privikao na mrak (ili svjetlo !?), vraćam se filmovima i to ovdje, na istom mjestu gdje sam već pisao o fenomenu koji svijet ne ostavlja ravnodušnim od svoje pojave pa sve do danas.

Za početak (nastavak) predstavit ću vam film koji također govori o početku (očekuje se i nastavak).

"Planet majmuna: Postanak" Rupert Wyatta jedan je onih filmova koji vam daju više nego ste od njih očekivali. Naizgled kompliciran zadatak, kreirati predložak za već snimljene filmove o Planeti majmuna (od kojih je onaj iz 1968. sa Hestonom stekao kultni status), obavljen je iznad svih očekivanja. Prihvatiti se ovakvog posla ne izgleda baš pametno za filmski razvoj budući je teren jako sklizak te možete tako pasti da vam više nitko ne će htjeti pružiti ruku (jer bi se i sam lako mogao poskliznuti). Dakle, u startu plus za hrabrost redatelja!

Kad film krene, pokušavate pronaći mjesta na kojima se redatelj poskliznuo. Nakon prvih nekoliko minuta već zaboravite početni skepticizam i filmska vas čarolija svom silinom "uvuče" u film. James Franco odlično je odradio svoj dio i izvrsno nosi film u prvom dijelu. Razvojem situacije, odnosno, kad se stvari otmu kontroli, čimpanza Caesar (opet Andy Serkis !!!) preuzima stvar u svoje ruke .. i to čini senzacionalno dobro! Srednji dio filma, u dijelu kada Caesar "sazrijeva", je jednostavno fantastičan. Najkompliciraniji zadatak koji je bio postavljen pred redatelja i glumce, odrađen je besprijekorno. Posebno bih apostrofirao Andy Serkisa koji u ulozi čimpanze Caesara nadmašuje svoja prethodna dostignuća u sličnim ulogama (Gollum u LOTR trilogiji). Dio filma u kojem je Caesar zatvoren u neku vrstu prihvatilišta za majmune, slobodno bi mogao služiti kao predložak za neke buduće "zatvorske" filmove.

Rasplet filma teče bez pretjerivanja do svoje kulminacije, kada i Franco i Serkis zaokružuju film u upečatljivoj sceni ponovnog susreta u izmjenjenim ulogama. Sam kraj filma ostavlja otvorenu mogućnost nastavka, no ako bude ovako scenaristički svjež, zašto ne!? 

Dakle, želite li vidjeti kako je ovaj planet prešao u ruke majmuna, ovo ne smijete propustiti.

P.S. Namjerno sam škrtario u detaljnijem opisu radnje u želji da onima koji film nisu gledali ne pokvarim užitak "uvlačenja u film".

Odlazim ... Možda se i vratim (ako se ikada razdani)....

Jedi ... moli ... voli ...

Vrlo jednostavan recept za miran i lagodan život. Kao i svi jednostavni recepti i ovaj , naizgled jednostavan recept, nije uvijek lako „pripremiti“, pa ni konzumirati.

U istoimenom filmu „Eat, Pray, Love“ recept su napisali Ryan Murphy (ujedno i redatelj) i Jennifer Salt , temeljen na besteleru Elisabeth Gilbert.

U potrazi za sretnijim životom, srećom i ljubavi, vodič nam je Julia Roberts (davno ono bijaše „Zgodna žena“ ...). Ona je Liz Gilbert i ima sve o čemu suvremena žena sanja: muž, kuća, karijera. Poput mnogih drugih „običnih smrtnika“ i ona se osjećala usamljenom i izgubljenom. U potrazi za onim što zapravo želi od života Liz (Roberts) odluči napustiti svoju „sigurnost“. Kako bi promijenila svoj život, kreće na putovanje po svijetu (otkriva pravi užitak hrane u Italiji, snagu molitve u Indiji i na kraju mir i ljubav na Baliju).

Odličan recept, zar ne? E sad, nije baš da bi bilo dobro kad bi svi odjednom počeli napuštati svoj dosadašnji „dosadni“ život i poput Liz krenuti u potragu za srećom po Italiji,  Indiji i Baliju. Ona je bila u situaciji da joj je život postao pakao i u svojoj koži se osjećala kao gost. Normalno je da je poželjela potražiti izlaz iz cijele neugodne situacije (i mi bi učinili isto, zar ne?), no ona je kao uspješna spisateljica, sreću mogla tražiti po zanimljivim destinacijama jer stavka novac ne spada u kategoriju - TRAŽI SE -, (još jedan dokaz da za sreću nije potreban novac).

Zanimljiv film koji vas neće ostaviti ravnodušnima zbog šarolikosti ljudi, krajeva i običaja kojima obiluje. Upravo je to ono što je najzanimljivije u ovom filmu. Julia Roberts svoj je posao odradila jako dobro. Ona se uostalom, u ovakvim ulogama ipak najbolje snalazi i vrlo dobro nosi teret filma na svojim plećima (Javier Bardem ipak je duboko u njenoj sjeni).

Film svakako gledati ( koliko bi nas potragu za vlastitim izgubljenim snovima tražilo baš na Baliju?).

Eh ta nostalgija ... Ta riječ najbolje opisuje emocije koje se vezuju za sljedeći film. „Karate Kid 2010“ redatelja Haralda Zwarta, (Jaden Smith i Jackie Chan u glavnim ulogama) prodat će nam kartu u jednom pravcu - nostalgičnom. Film je to koji ime i priču duguje originalu iz 1984. godine sa zaboravljenim Ralph Macchiom kao Karate Kidom. Novi Karate Kid se premjestio u Kinu (!) gdje su se preselili samohrana majka i njezin sin Dre (Jaden Smith, poznatiji kao sin Will Smitha) zbog poslovnih obveza (!?). Eto, scenaristi su uspjeli nekako smisliti način kako će prebaciti priču u Kinu (hm, nekako ne mogu smisliti razlog zašto ...) gdje se mali Dre ubrzo namjeri na male nasilnike (svi članovi lokalnog karate kluba  sumnjivog pristupa ovoj drevnoj vještini). Sukobu je uzrok djevojčica koju „ne smije“ poznavati a k tome ni njeni roditelji nisu baš oduševljeni „s tom vezom“. Kao što slutite, priča je vrlo jednostavna i predvidljiva.

Bez obzira na sve film svakako treba pogledati i to zbog nekoliko razloga. Vještini karatea malog će Drea naučiti gospodin Han, samozatajni „majstor za sve“ kojega na svoj osebujan način tumači Jackie Chan. U svakoj sceni u kojoj se pojavljuje (a dosta ih je...) zaista sam uživao. Chan je dobra vila cijelog ovog projekta. Gledajući ga imao sam dojam kao da mu je ova uloga hommage za cijelu bogatu karijeru. U filmu je vrlo uvjerljiv i opušten, izgleda kao da je i iza ekrana bio mentor malom Smithu (nevjerojatno sliči svom slavnom ocu) i samim tim maestralno odradio svoj glumački posao. Uz Chana, izvrsnu kameru i nekoliko impresivnih kadrova sa ljepotama Kine (turistička razglednica), mali Jaden Smith je izvrsno odradio posao i pokazao da je gene koje je dobio upotrijebio na najbolji način. Zajedno s Chanom funkcionira besprijekorno i tjera nas da zaboravimo na sve manjkavosti i predvidivosti priče i uživamo u filmu.

Dakle, ništa novo ni revolucionarno ali svakako pogledati, nećete zažaliti.

Eh da, još nešto. Kao što rekoh na početku, Julia Roberts (ako ste slučajno propustili, svakako pogledajte „Erin Brokovich“) se najbolje snalazi u ulogama poput ove spomenute ali ... Ukoliko ste željni drugačijih ženskih filmskih uloga, evo jedan prijedlog. Angelina Jolie (ma sigurno je znate ...) će nam svima dokazati da i žene mogu spašavati svijet koristeći snagu vlastitih mišica.

Mislite da je to nemoguće?

Zar uistinu tako mislite?

Dobro, dobro, ako ne vjerujete pogledajte „Salt“, pustite Angelinu da odradi svoje pa onda komentirajte ...

„Usamljenost traži suputnika i ne pita tko je on.

Tko to ne zna, taj nikad nije bio usamljen, nego samo sam …“

Erich Maria Remarque: „Noć u Lisabonu“

Možda bi se ovako ukratko mogao najaviti film koji je, jednim dijelom, obilježio prošlu godinu. Riječ je  o filmu : „Social Network“ (Društvena mreža) Davida Finchera koji, to posebno ne treba ni naglašavati, govori o facebooku, društvenom fenomenu s početka 21 stoljeća.

Film prati Mark Zuckerberga , od primisli koja se pretvorila u ideju, do realizacije cijelog projekta, danas općepoznatog fenomena. Imamo mladog računalnog genija, njegovu ideju i kraj koji svi znamo (najmlađi milijarder na čuvenoj Forbesovoj listi najbogatijih ljudi svijeta).

David Fincher („The Game“, „Sedam“, „Klub boraca“...) napravio je, međutim, jako dobar posao i iz predvidljivog filma stvorio uradak vrijedan pažnje.

Već smo se puno puta nagledali američkih filmova s temom (ne)prihvaćenosti i popularnosti u njihovim školama (što je lako primjenjivo i na sve škole i sustave u svijetu). Ovo je film koji je u svojoj biti pripadnik tog žanra ali u ovom slučaju ima i mali začin - fenomen genija i ogromno bogatstvo. Mark je portretiran kao netko ne baš popularan, uostalom ima samo jednog pravog prijatelja (!!!). U trenutku kada prekine sa svojom djevojkom (briljantnan uvod u film, Eisenberg briljira, zaista), Mark svoj bijes iskaljuje na blogu(!!!) ispisujući grozne stvari o svojoj bivšoj . No pod utjecajem alkohola, jedna stvar je vodila do druge i stvari su se nezaustavljivo zakotrljale do neslućenih razmjera.

Odnosi između Marka i njegovog jedinog prijatelja Eduarda (Andrew Garfield) te Markova, ipak, neprežaljena veza s  bivšom djevojkom su svakako najbolji dijelovi filma. Upravo zbog izvrsno razrađenih međuljudskih odnosa ovaj je film zavrijedio biti gledan. Tu će te još pronaći gotovo sve elemente modernog življenja, od modernih društvenih normi do beskrupuloznosti u poslovnom svijetu. Ipak, naglasak ovog uratka je na ljudskoj komponenti cijele ove neobične priče (izvrsna zadnja scena, poanta).

Redatelj je pametno izbjegao zamku moraliziranja facebooka. Jednostavno je ispričao priču o jednom prijateljstvu, o prekinutoj ljubavnoj vezi i usponu jednog mladića od anonimnosti do poslovnog uspjeha.

Uostalom, facebook je samo još jedan „alat“ kojeg je čovjek smislio, još jedan alat koji je dobar onoliko koliko je dobar onaj koji taj alat koristi.

Ja bih dodao, bolje je imati jednog pravog prijatelja nego „5 000 prijatelja na fejsu“ ... Uostalom, pitajte Zuckerberga ako meni ne vjerujete ...

Moja preporuka, film svakako pogledajte!

"Tajna sreće krije se u slobodi. Tajna slobode krije se u hrabrosti."

Većina nas želi svoj život živjeti u miru, zasnovati obitelj, izgraditi dom i mirno broditi do sljedeće obale, one konačne, gdje će mo svoju barku privezati za kraj i kročiti na svoju obećanu obalu. Negdje će naići oluja, snažan vjetar koji će nam možda pokidati jedra, možda će nas natjerati da pristanemo u neku drugu luku, možda će nas potopiti ... Tisuću je mogućnosti kako skrenuti s zadanog kursa, tisuću zamki ...Reprizirajući nedavno „Hrabro srce“ Mela Gibsona, sva su mi se ova pitanja vrzmala po glavi. Lako je dok sve u životu ide glatko, dok nema bura i oluja. Ali što kad naiđu prepreke, što kad nas život stavi na kušnju?

Da li mijenjati slobodu za sigurnost?

Vjerujem da se većina od nas na svom životnom putu nađe pred izazovom na koji moramo dati odgovor, ma kakav on bio. William Wallace jest škotski heroj, jest živio prije 800 godina ... ali i danas se pred nas postavljaju slična ili čak ista pitanja.

U ovom fantastičnom filmu, Wallace je htio miran život, obitelj, djecu, no okolnosti (sukob s engleskim vojnicima zbog njegove voljene) su htjele drugačije. Kad je "naletio na oluju" (u to vrijeme engleski su plemići, po nalogu Kralja, imali pravo koje su nazivali - prima nocte - koje je Kralj aktivirao kako bi Škote držao na uzdi i dao im do znanja kakva im je sudbina u kraljevstvu) htio se skloniti u mirnu luku (tajno se vjenčao kako svoju odabranicu ne bi izložio ovom barbarskom činu) ali sudbina je drugačije htjela (engleski plemić je hladnokrvno ubio njegovu tajno vjenčanu suprugu kako bi uhvatio njega, jer je sukobivši se s engleskim vojnicima ujedno napao krunu). Događaji koji su se kasnije odvijali puno su puta viđeni. Plemeniti ciljevi uvijek nađu svoje sljedbenike, no na taj se brod kao slijepi putnici ukrcaju i oni koji ne idu istim putem, samo koriste isti vjetar. Jasno ja da je Wallace izdan, prodan (za Judine škude, kako je to sam rekao...), no njegov je put imao samo jedan pravac, samo jedan cilj - SLOBODA. Tako jednostavna riječ čije se značenje danas izgubilo, čak bih se usudio reći, prostituiralo (ja bih je stavio u istu kategoriju s LJUBAV i PRIJATELJSTVO).

Govor koji je Wallace održao svojim zemljacima prije bitke i danas je jednako aktuelan. Zaboravite trenutak u kojem je izgovoren, izgovoreno možemo slušati svakog dana i primjeniti protiv svih "neprijatelja" u životu. Kako bi bilo jednostavnije pratiti, ispod je i tekst ....

I am William Wallace. And I see a whole army of my countrymen, here in defiance of tyranny! You have come to fight as free men. And free man you are! What will you do without freedom? Will you fight?" "Two thousand against ten?" - the veteran shouted. "No! We will run - and live!

Yes! Wallace shouted back. Fight and you may die. Run and you will live, at least awhile. And dying in your bed many years from now, would you be willing to trade all the days from this day to that for one chance, just one chance, to come back here as young men and tell our enemies that they may take our lives but they will never take our freedom!

„Božićna priča“, jedinstven pogled na istoimenu priču C. Dickensa, nudi nam drugačiji pogled na sličnu temu. Glavni junak ovog mocap filma (motion capture animacija) će u jednom trenutku dobiti priliku vidjeti unatrag posljedice svojih (ne)djela .Iako na manje dramatičan način, i ovaj film nudi nam mogućnost promotriti kakve posljedice donose naši odgovori na životne testove. Ono što nas definira jesu naša djela, a naš je Scrooge bio do grla u nedjelima i nečinjenju.

Nakon što dobije priliku vidjeti pogrešne odgovore na test koji nije položio, dobit će priliku za popravni, barem za prolaznu ocjenu.

Za kraj ... obratite pažnju na riječi koje Ryan izgovara na 1:47...

U trenutku kada nas život stavi na kušnju, kada nam ponudi priliku (u filmu „Spašavanje vojnika Ryana“, simbolično je prikazano onim „Earn this...“), kada budemo polagali račune za učinjeno, što će mo tada (SEBI) odgovoriti?

Imamo li hrabrosti biti slobodni ....

And dying in your bed many years from now, would you be willing to trade all the days from this day to that for one chance, just one chance, to come back here as young men and ...

Ovog puta neću vam ponuditi ništa teško, neka bude nešto lako probavljivo.Pokušat ću malo izmiješati žanrove ...

Bertram Pincus je sedam minuta potrošio na posjet "onoj strani" te je vrativši se u ovaj život, na "ovu stranu" otkrio da je za popudbinu sa sobom ponio i mogućnost da vidi duhove! Ne bojte se, nije ovo horror, ovo je "duhovita" priča o problemima koje može izazvati mogućnost viđenja onog što drugi ne vide. Rick Gervais, Greg Kinnear i Tea Leoni nastojat će nas zabaviti kroz 102 minute trajanja filma. Iako je komedije teško snimiti (nije lako nasmijati baš svakog), "Ghost Town" ("Grad duhova") je film ipak malo drugačiji od ostalih pitkih komedijica, svakako dobra zabava.

"Hachiko: A Dog`s Story" ("Priča o psu") američka je adaptacija japanske priče o lojalnom psu imena Hachiko. Korijen priče je istinit događaj o vjernosti četveronožnog prijatelja, jednoj od onih priča koje nas uvijek rasplaču. Richard Gere je u ovom filmu dvonožni prijatelj koji je silom prilika morao ostaviti svog četveronožnog prijatelja. Dirljiva priča koju nemojte gledati sa malom djecom, pogotova s onima osjetljivima (ja pogriješio po tom pitanju, jedva zaustavili suze uplakanom dječaku ...). Dakle, za one koji vole istinite događaje ....

" 9" je priča o sićušnim bićima u apokaliptičnom svijetu (grafički smještena u vrijeme drugog svjetskog rata, zanimljiva ideja autora) koji se u svijetu bez ljudi bore za opstanak. 9 je ime (odnosno bolje rečeno, broj kojim je označen naš junak) jednog od njih koji pokušava uvjeriti svoje prijatelje (također brojčanih imena) da je pobuna protiv "vladajućih" strojeva jedini ispravan put. Iako je "9" crtić, nije prvenstveno namjenjen najmlađima (iako i oni gledaju film sa zanimanjem - provjereno). Puno je elemenata u ovom djelu koji govore u prilog ozbiljnosti ovog djela, prvenstveno za zrelu publiku.

"Cloudy With a Chance of Meatballs" ("Oblačno s ćuftama"), je crtić zaista za najmlađe. Duhovita priča (zaista duhovita, ne o duhovima ) kako plemenita ideja može završiti krivo (ili smješno, kako god hoćete). Vrlo je dobra i sinhronizacija (za one koji film gledaju s djecom koja još ne znaju čitati...).

Svim štovateljima lika i djela Šeherezade (samo vi uživajte u njenim pustolovinama...) se ovim putem ispričavam što je već drugi put koristim u naslovu posta a ne znam ni kako izgleda (navodno je zgodna). Isključivi razlog zašto se ona nalazi u naslovu je što me svaki dan bombardiraju njenim likom i djelom u mojoj okolini, pa je i ja eto spominjem ... Ne zamjerite mi ...

Lijep pozdrav, do skorog čitanja ....

P.S. Poslušah savjete nekih od vas ovdje ... nabavio sam "Notebook" ... još ga nisam pogledao ...

Ukoliko možete odvojiti ukućane od daljinskih upravljača i sakriti ga dovoljno dugo da im stignete objasniti da postoje i bolje (znatno bolje, uvjerljivo bolje, neusporedivo bolje i k tome istinite) serije, onda u vaš DVD reproduktor ubacite "Pacific" (ili "Band of Brothers, za početak, kao navlakuša...) i svijet izmišljene i neuvjerljive romantike ostavite za neke druge dnevne sobe. Ovo što slijedi svi oni koji su se "navukli" na Šeherezadu mogli bi "uzimati" kao terapiju za povratak u realnost.

Za ljubitelje stvarnih događaja koji su obilježili povijest, u našim videotekama odnedavno možete nabaviti vrlo dobru seriju "Pacific". Serija je rađena u deset nastavaka od iste ekipe (Tom Hanks i Steven Spielberg) koja je uspješno realizirala projekt "Band of Brothers" (izuzetna serija, na neki način "nastavak" "Spašavanja vojnika Ryana").

"Pacific" (izvrstan link koji će vas pobliže upoznati sa serijom !!!) prati američke marince koji su prošli pakao Pacifika u sukobu s Japanom. Ova bojišnica drugog svjetskog rata je nama u Europi manje je poznata budući smo imali "svojih problema". Serija se posebno fokusira na stvarne likove i njihova autentična svjedočanstva. Eugene Sledge, Robert Leckie, John Basilone imena su likova čiju priču možemo pratiti kroz deset nastavaka, od odlaska u rat do transformacije koju su doživjeli kroz doživljene strahote. Posebno me se dojmio Eugene Sledge (izvrsno ga je tumačio Joseph Mazzello) koji, po mom osobnom sudu, najbolje oslikava preobrazbu koja se neminovno događa svakom sudioniku ratnih zbivanja (izvrsna scena s njegovim ocem nakon završetka rata).

Za sve one koji su gledali "Band of Brothers"  posebna preporuka nije potrebna, stoga vi koji to niste (a želite pogledati) svakako pogledajte obje serije.

VIDEO 1: The Pacific: Trailer

Još samo jedna napomena,izvrsnu glazbenu temu "Pacifica" potpisuje Hans Zimmer, jedan od najboljih skladatelja filmske glazbe uopće!

Da u ovom postu ne bi samo o ratovima, pobrinuo se glavni lik iz mog posta "Mačevi, luk i strijela, Cantona...". Riječ je naravno o Cantoni koji je jednom svojom izjavom uzburkao svijet. Za one kojima je stvarnost "Pacifica" ili iskrcavanja na Normandiju preteška, on govori o jednoj drugoj, svakodnevnoj stvarnosti, koja nam je puno bliža ali o njoj ne vodimo dovoljno računa (zato se "ta" stvarnost bavi nama). 

Eric Cantona još jednom pokazao kako se ne ustručava svoje stavove iznijeti u javnost.

Vjerujem da je malo onih koji će se zaista odazvati njegovom pozivu. Većina nas uljuljana je u svakodnevnicu i nemamo baš vremena razmišljati o radikalnim potezima (dosta je već preživljavati iz dana u dan). Za one kojima se ovo što Cantona govori čini nestvarno, pronašao sam jedan zanimljiv uradak na YouTubeu (s hrvatskim titlom), koji govori u prilog našem Ericu. Zanimljivo za sve nas koji već godinama živimo na kredit i koristimo kartice. Možda nakon čitanja Erica i odgledanog uratka s YouTube-a bolje shvatimo recesiju, odnosno njene korijene.

 VIDEO 2: Kako stvoriti novac iz ničega

Ja eto ne gledam Šeherezadu ...

Kako izgleda moj odlazak u videoteku? Moram priznati da mi je prilično zahtjevan zadatak budući moram zadovoljiti različite kriterije: dijete (7 godina), supruga (xx godina) .... Naizgled jednostavno zar ne? No iz tjedna u tjedan izbor se sve više sužava a zahtjevi ostaju. Ako imate sličnih problema, evo rješenja kako zadovoljiti cijelu obitelj (NAPOMENA: Meni su sva tri naslova dobra !!!)

Crtić "Kako izdresirati zmaja" ("How to Train Your Dragon") je još jedan u nizu izvanrednih crtića koji se u posljednje vrijeme snimaju. Izvanredna priča, dobra podjela glasova (čak je i dobro sinhroniziran) i odlična animacija.

Priča je to o dječaku koji odrasta u jednom vrlo slikovitom vikingškom selu, gdje umjesto običnih napasti (komarci ili slično) imaju zmajeve. Normalno je da se  u tom selu (Berk) zmajevi smatraju napastima te da ih kao takve "eliminiraju" (kao mi komarce ). Glavni lik u crtiću, Štucko, naučit će cijelo selo (a i nas gledatelje) kako se na poredak stvari u Svemiru, koji je naizgled neminovan, ipak može drugačije gledati. Izvrstan crtić za cijelu obitelj uz gomilu kokica i dobre volje.

Sljedeći naslov je u videoteke stigao kako bi mi pomogao u odabiru filma za sljedeću kategoriju (čitaj: supruga). Zadovoljava dva najvažnije kriterija: snimljen po istinitoj priči i u sebi ima ljubav kao nit vodilju. Riječ je o filmu inspiriranim istinitim događajem, film "Dečki su se vratili" („The Boys are Back“) prati sportskog novinara Joea Warra (Clive Owen; valjda i on spada u kategoriju - supruge) koji se nakon tragične smrti svoje žene nađe suočen s najvećim životnim izazovom – biti samohrani otac dvojice dječaka.

Njihov zajednički zadatak neće biti samo prebroditi obiteljsku krizu,već i pronaći ljubav koja će im dati snagu za zajednički život… Nije baš najoptimističniji film ali je dobar , svakako pogledati (ne baš nužno s nekim ko ima 7 godina).

Za kraj ovog izbora, film koji sam gledao sam, "Brooklyn Finest" ( „Zakon ulice"). Film je to koji svojom pričom najviše sliči "Danu obuke" (isti redatelj - Antoine Fuqua) i prati paralelno priču četvorice glavnih likova čiji se događaji u jednom trenutku međusobno prepliću. Ne bih preporučio film nekome kome scene nasilja smetaju (a zaista ih ima), no u svojoj biti film nasilje ne potiče.

Jedna zanimljiva priča prati nastajanje ovog filma,odnosno govori kako je scenarij za ovaj film napisan. Donosim vam priču scenarista filma.

"Zakon ulice" je film koji se dogodio slučajno“, kaže scenarist debitant Martin. Gospodin Martin je prethodno radio kao signalist u podzemnoj željeznici za korporaciju Metropolitan Transportation Authority, a scenarist je postao nakon automobilske nesreće koja se dogodila 2005. godine. Tijekom oporavka morao je pronaći način da zaradi dodatni novac kako bi zamijenio automobil koji je izgubio u nesreći.

Surfajući internetom naletio je na scenarističko natjecanje s nagradom koja je iznosila 10.000 dolara. Iako nikad prije ništa nije napisao, studirao je film na koledžu, no studij nikad nije završio. Nije očekivao da će prema njegovom scenariju biti snimljen film, ali sjeo je i napisao ideju koja se pretvorila u ZAKON ULICE. „Imao sam jako puno slobodnog vremena i smatrao sam da je to najbolji način da dobijem novi auto, tako da sam počeo pisati, bio sam gotov na zadnji dan roka, skočio sam do podzemne i predao scenarij“, sjeća se g. Martin.
Gospodin Martin je za svoju priču nadahnuće pronašao i u bivšem cimeru koji je bio policajac i koji se našao u sličnoj situaciji u kojoj se nalazi lik g. Cheadlea. Otprilike mjesec dana nakon što je predao scenarij, g. Martina su nazvali i rekli mu da je bio jedan od finalista, ali da nije pobijedio. Zatim se sastao s nekoliko članova žirija i jednim producentom koji je njegovu priču želio poslati studijima i koji mu je predložio da nađe agenta. U to je vrijeme g. Martina najviše brinula činjenica da nije osvojio novac koji mu je bio potreban za novi auto. „Ni tada nisam mislio da će film biti snimljen. Zadržao sam svoj posao i pitao se što će se dalje dogoditi“, kaže on.
Scenarij je ubrzo bio poslan studiju Warner Bros., gdje je zapeo za oko Mary Violi koja je tražila mladog scenarista za projekt na kojem su radili. Gospođa Viola je scenarij uzela s vrha čitave hrpe scenarija. Budući da je Njujorčanka, svidio joj se naslov i to je bio prvi scenarij koji je pročitala. Odmah je reagirala na priču i predala ju je kolegi Basilu Iwanyku koji je sve pokrenuo.

Do čitanja, ostajte mi zdravo i veselo ...

Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac -netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?

Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa.

Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.

A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.

Siniša Glavašević

Za sve nevine žrtve ...

Počivali u miru

Prošla je i prva godina mog druženja s vama. Hvala svima vama koji me čitate ...

Na prvu godišnjicu s vama ću podijeliti neobičan pogled na film(ove) koje sam najviše puta pogledao (ne pitajte za broj).

"POVRATAK U BUDUĆNOST"

Nadam se da će mo se i dalje družiti dijeleći zajedničku ljubav prema filmu.

Častim vas (i sebe) lijepim mislima o prijateljstvu ...

I neka u prijateljstvu ne bude druge svrhe osim produbljivanja duha.
Jer, ljubav koja traži išta drugo do očitovanja vlastite tajne nije ljubav nego bačena mreža: hvata samo što je beskorisno.
I neka vaše najbolje bude za prijatelja.

I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu plimu.
Jer, što vam je prijatelj da biste ga tražili da s vama ubija vrijeme?
Potražite ga uvijek da oživite vrijeme.
Jer, njegovo je da vam ispuni potrebu, a ne prazninu;

I neka u slatkoći prijateljstva bude smijeha, i diobe radosti.
Jer, u svježini sitnica srce nalazi svoje jutro i okrepljuje se.
(Halil Džubran)

Vaš Emmet ...